Tekst preuzet sa stranice Općine Podturen!

PODTURENSKI FAŠNIK NEGDA

MAŠKORI

Za fašinsku nedelju i na fašnik spremali su se maškori, to su bile maskirane skupine i po dvadesetak ljudi koji su se maskirali u lijepe maske i predstavljali lijepe događaje kao na primjer svadba, samo što su te uloge nastojali prikazati veselo i smiješno. U mladenku se obično maskirao krupni muškarac a u mladoženju sitna djevojka, a ponekad je to imalo veze sa kakvim stvarnim događajem pa se na taj način izrugivalo. Starešina je bio obično jača ženska osoba što je na neki način isto bilo ruglo jer starašina sjedi sa mladencima za prvom tablom gdje se donosilo najbolje jelo i najbolje piće. Pošto je Međimurje nekad bilo vrlo siromašno živjelo se večinom od poljoprivrede, jako se štedjelo na hrani pa su svatovi bili uz kolinja „mašine“ i karmine lijepa prilika da se malo više pojede i popije jer u donjem djelu Međimurja nije bilo puno vina. Hižni japek je bila jača žena, a hižna mamica sitniji muškarac što je u vezi sa gazdovanjem u kući gdje je muškarac bio gazda a u stvari ja gazda bila žena.Tu je još bila kombinacija staro mlado gdje se starija cura udavala za mladog mladoženju a u naravi je to bilo obrnuto jer su roditelji „udavali“ mladu djevojku za starijeg mladoženju zbog imetka pa je onda ta fašnička svadba bila kao kronologija događaja u proteklom vremenu.

Sve te maskirane osobe bile su lijepo i čisto obučene a preko lica su imale dio zavjese ili kasnije najlonke, a većina se samo našminkala sa crvenim krep papirom koji je puštao boju pa su maškare imale na licu nacrtana crvena srca ili karo. Svadba je išla po kućama gdje su ih domaćini častili sa vinom i kolačima većinom krafnama ili hitačima. To je bila i prilika da mladić uđe u kuću djevojke da se sastanu na kratko i dogovore ili ako je djevojka odbijala mladića da joj se približi i malo je popeta. Maškori su radili male spačke. Većinom se išlo uz pjesmu i muziku kao i pravi svatovi.

Još su se „radili“ sprovod na vrlo sličan način i neke druga povorke.

KUGAČI

Kugači su bili maske koje su se pojavljivale dva tri tjedna prije samog fašnika i na same dane fašnika, bile su manje grupe dva do pet osoba ili pojedinci. U poslije podnevnim i večernjim satima iznenada su se pojavljivali „iskočili“ iz nekog dvorišta i ganjali sve koji su se nalazili na cesti sve je živo bježalo i vrištalo kad su se pojavili.

A kako i ne bi kad su bili maskirani u cigane, prosjake odrpance, vragove, obučeni u stare potrgane kapute i prevelike hlače koje su ponekad punili slamom i bili vezani oko struka lancima ili užima poneki je imao vezana i zvona na uže. Kugači su bili naoružani hokušima, botama, frugama. Nerijetko se pojavila i maska „baba djedu nosi“ gdje je jedna osoba bila maskirana u dvije i to kao da sitna žena na leđima nosi jakog muškarca. Kugači su lice prekrivali tamnom tkaninom i ako se kroz nju nije moglo gledati napravili su rupe za oči i usta , takvu se priliku vrlo rijetko moglo prepoznati, pa se ponekad u takvim prilikama i poravnavalo račune. Dešavalo se (rijetko) da netko bude prebijen, izboden nožem ili nekim drugim predmetom ili su pod takvim maskama napravljena i kakva druga nedjela u to pred fašničko vrijeme su se zasunom zatvarala „putna vrata“ i zaklepale hiže, cure su se morale „jako paziti“ a neke osobe nisu uopće „smjele van“.

Susret sa takvim prilikama najmanje je mogao izazvati strah a u gorem slučaju mogao se izvući i deblji kraj batine. Ponekad su gledaoci izazivali kugače da ih ovi ganjaju pa su im dovikivali „kuga-muga ima jajca duga“ na što bi ovi njih ganjali a oni bježali i sakrivali se uz starije ljude koji bi ih zaštitili od kugača. Kugači su često preskakali preko plota i ganjali cure. Roditelji su plašili djecu „ak nate dobri bo došev kugač" ili „pozovem kugače“.

Tu se javila maska koja je bila ni maškor ni kugač to su bile osobe lijepo obučene i na biciklu koji je bio okićen krep papirom oko kotača u raznim bojama oko špica isprepletene trake tog papira a ponekad i ušivene na odjela i okolo šešira pa je ta osoba bila kauboj ili sa perjanicama pa je to bio indijanac.Takova prilika je vozeći se biciklom prolazila kroz nekoliko sela i nije nikoga napadala.

ČAPLJE

Čaplje su kao i kugači bile strašne prilike koje su se isto tako pojavljivale u isto vrijeme kad i kugači a ponekad i u kombinaciji sa kugačima a njih su gledaoci izazivali sa „čaplja-čapluga“ te su ih čaplje ganjale i „bole“ sa rogovima. Čaplje su ime dobile po mađarskom jeziku čapljam što znači udaram pa tako čaplja znači udaralo, klepetalo, klapotec, ruža.

Nekad se čaplja izrađivala iz komada drveta koji se raskolio na dva dijela i od većeg komada se oblikovala glava koja je obično sličila glavi krave ili svinje na koju su se stavljali rogovi volovski, jelenski, jarčevi ili ovnovi, komad se izdubio sa donje strane da se pojača zvuk koji čaplja proizvodi lupanjem donje vilice o gornju, sve je to bilo spojeno kožom da se ta vilica može gibati. Špagom se povlačila i tako čapljala. Sve to se stavilo na štap dužine 1-1,5 m koji se obradio tako da se u ruci moglo nositi a to sve se stavljalo u kravski rog koji se stavljao na remen oko pasa ili na uže i na rame za lakše nošenje. Čaplja se bojala jakim bojama da bi izgledala što apstraktnije i ulijevala strah koliko visinom toliko i nesvakidašnjim izgledom a rogovi su tu imali jako važnu ulogu. Čapljaš se prekrivao plahtom iz domaćeg platna koja se vezala dva i dva ugla a sredina se na nekoliko mjesta vezala.Čaplje su izrađivali većinom samouki majstori i sa priručnim ručnim alatima. Čaplja se vrednovala po jačini zvuka koji proizvodi, po izgledu a i rogovima. Djeca su rado oponašala starije ali tako velike čaplje nisu mogla nositi pa su njima na brzinu izradili male, lakše u obliku kljuna rode i otud su dobile naziv ŠTRKI.