KAKO SU SE NEKAD BOJALE PISANICE

Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, na selu su ljudi koristili boje što su ih našli u prirodi. Najčešća je bila crvena, dobivena od korijena broča ili od cikle, ljuske luka, crvenog radiča. Crne su pisanice, poput onih iz Međimurja, bojili bobicama bazge, duda ili čađom, a od kore hrasta dobili bi lijepu crno-smeđu boju. Od korijena koprive, špinata ili poriluka može se dobiti zelena. No, već početkom prošlog stoljeća, za bojanje jaja koristile su se boje za tekstil te licitarske boje.

Suvremenim su domaćicama ove godine ponuđena na tržištu jaja u raznim bojama, a klince "varaju" popratnom reklamom Plava koka daje - plavo jaje... Glinena su jaja pronađena još u germanskim, avarskim, skandinavskim, praslavenskim grobovima, davno prije dolaska Slavena u ove krajeve i prije kršćanstva. Slavljenje proljeća - jer to je zapravo značenje tog običaja - praznik je iz poganskog vremena.
Uskrs "oslobađa" čovjeka iz smrti, kao što jaje simbolizira rađanje, stvaranje živog iz neživog. Da bismo tu klicu života doista "preuzeli", jaje valja - pojesti. A kako bismo cijele godine bili vitalni i zdravi, na Cvjetnu će nedjelju vjernici pohrliti u crkvu, da blagoslove grančice masline. U Istri će čak pojesti listić masline - da vitalnost "uđe" u tijelo.

U pojedinim krajevima Hrvatske postoji običaj umivanja na Veliku subotu: u lavor vode stave se ljubičice, grančice ili čak pohrli u običnu lokvicu vode u polju, da bi nam lice bilo svježe i lijepo.

Narod je umjetnost slikanja pisanice pretvorio u pravu umjetnost. Tankim raskoljenim drvcem umočenim u rastopljeni vosak, šaraju se pisanice, a druga je tehnika struganje. Tako nastaju zadivljujući ornamenti, ukrasi, šare, cvjetići, simboli sunca, plodnosti, ljubavi.

Pisanica je dar, često je poklanja djevojka momku, pa nije čudno da su na pisanici nacrtani i dva goluba, naprimjer, i slični sentimentalni oblici. Također, česte su i poruke, u Međimurju, recimo, Ovo se jaje za poljubac daje, a u Podravini, u đurđevačkome kraju, na pisanici je ispisana cijela čestitka domaćinu za zdravlje, sreću, plodnu zemlju, bogat urod... Dakako, tu su i poruke religiozna sadržaja.
I dok bi se djevojka u Podravini podičila dobivenom pisanicom, stavivši je u prozor, da cijelo selo vidi, U Dubrovniku, recimo, buduća mlada imala bi puno više posla. Ona bi morala zaručniku darivati čak tucet jaja, a budućoj svekrvi ispeći pletenicu od tijesta.

Osim pisanica, uskrsne običaje prate i motivi zečića i pilića. Možemo ih, dakako, povezati s buđenjem prirode, pahuljasto žuto pile izravan je "nastavak" priče o jajetu, a zečić?

Zec je u hrvatskim uskrsnim običajima noviji motiv. "Preuzeli" smo ga iz nekih europskih zemalja, gdje je poznat kao pratilac staronjemačke boginje plodnosti.
Do Bijele nedjelje, nedjelje poslije Uskrsa, četrnaest je dana uskrsnih običaja. Post koji je trajao još od Pepelnice, kulminira ne Veliki petak i Subotu, da bi za Uskrs domaćice ponudile prepun stol na kojem će se, uz jaja, obavezno naći i šunka kao znak obilja i nagrada za posnu zimu. Pravi su ukras stola i uskrsna peciva, pletenice, kuglofi, pereci, kovrtanji, ftičice...

U nekim će krajevima u Zagorje, sjeverozapadnoj Podravini i  Međimurju ukućani probdjeti noć prije Uskrsa, da bi u praskozorje zapalili veliki uskrsni krijes - VUZMENKU!