Projekt je pokrenut u organizaciji Hrvatske mreže školskih knjižničara 2011. godine, a ima elemente nacionalnog, školskog i razrednog projekta.

Cilj projekta je ukazati na važnost svladavanja tehnike čitanja kod učenika koje su vrlo važne za njegovo daljnje cjeloživotno učenje, važnost roditelja kao uzora u procesu učenja čitanja i na važnost školske knjižnice kao informacijskog središta škole koja promiče kulturu čitanja. Nastoje se razviti kod učenika čitateljske navike, ljubav prema čitanju kao kvalitetnom načinu provođenja slobodnog vremena i čitalačke sposobnosti učenika. A, najvažniji cilj je čitanje u krugu obitelji!!! 

Najbolji su čitači učenici iz obitelji u kojima se mnogo čita i knjige predstavljaju vrijednost. Djeca iz takvih obitelji obično bez teškoća razvijaju više čitateljske i spisateljske mogućnosti. Istraživanja su dokazala da učenici ostvaruju prosječnu razinu pismenosti svojih roditelja, a također stječu čitateljske navike veoma nalik svojim roditeljima. Brojna istraživanja dokazuju da djeca kojima roditelji od prvih godina života mnogo čitaju i pričaju kasnije lakše usvajaju tehniku čitanja, budući da imaju bogatiji rječnik i razvijeniju maštu. Dijete uživa u kontaktu s osobom koja mu čita i s njom uspostavlja tople osjećajne veze. Estetska ugoda povezana je s osjećajem sigurnosti i topline, pa zato dijete kasnije čitanje povezuje s ugodnim osjećajima. Obitelj ima iznimnu ulogu pri razvijanju djetetovog odnosa prema čitanju. Stručnjaci upozoravaju da s polaskom djeteta u školu roditelji ne bi smjeli prestati s glasnim čitanjem djetetu. Djeca iz onih obitelji u kojima se mnogo govori i strpljivo sluša najmlađe, čita i pripovijeda bajke te nadzire i usmjerava djetetovo gledanje televizije - sačuvaju mnogo više početne znatiželje i kasnijeg zanimanja te zbog toga bez problema razvijaju učinkovitu čitateljsku sposobnost. Za razliku od njih, djeca koju su roditelji gurali pred televizore da bi imali mir od djece, ili zajedno s njima gledali za djecu neprimjereni program, često imaju poteškoće s čitanjem i usvajanjem drugih jezičnih sposobnosti.

Ako roditelji zajedno s učiteljima prenose poruku da je čitanje važno, zanimljivo, da stvara zabavu i užitak, djeca postaju svjesna da se čitanjem može dobiti mnogo korisnoga u životu - rezultati su zajamčeni.

Projekt se provodi po načelu "putovanja" knjižnične naprtnjače od jednog do drugog učenika 3. razreda. Svaki učenik dobit će priliku ponijeti kući naprtnjaču napunjenu s 8 zanimljivih knjiga iz različitih područja za slobodno čitanje, koje nisu uvrštene u školsku lektiru i provesti pet dana (od petka do srijede) čitajući knjige u svojoj obitelji.

Roditelji i djeca određuju svaki dan barem 15 minuta ili pola sata za čitanje i razgledavanje knjiga iz naprtnjače. Knjige mogu čitati na više načina: pola priče čita dijete, a pola priče njegov roditelj, dijete čita svojim članovima obitelji na glas, roditelji čitaju svojoj djeci, skupno svi istodobno čitaju različite knjige u tišini itd. Tijekom zajedničkog druženja s knjigama svoje dojmove i zanimljivosti te lijepe doživljaje zapisuju u knjigu dojmova. Peti dan (srijeda) učenik donosi u školu knjižničnu naprtnjaču i u nekoliko minuta prezentira svom razredu, učiteljici ili učitelju  i knjižničarki svoje doživljaje i doživljaje obitelji iz knjige dojmova.