U Podturnu obilježen

         Dan europske baštine

              Svake godine 23. rujna u zemljama članicama Europske unije održava se manifestacija pod nazivom Dani europske baštine.  Povod za pokretanje ovakve manifestacije bio je projekt  Otvoreni dani kulturnih spomenika održan prvi put u Francuskoj 1984. godine  s ciljem da se prikažu spomenici koji nisu dostupni širokoj publici.  Hrvatska kao  članica u statusu pristupanja pokazuje uključivanjem u Dane europske baštine  pripadnost  zajedničkom kulturnom, gospodarskom, političkom identitetu , dakako uz naglašavanje svoje nacionalne posebnosti unutar  zajednice europskih naroda.

               Obilježavanjem  Dana europske baštine  promovira se  suradnja s drugim europskim narodim i njihovim kulturama , ističe se ne samo različitost, već i europska dimenzija zajedničkog nasljeđa. Hrvatska se ovim manifestacijama pridružila 1995.  Ove se godine na poticaj Muzeja Međimurja  Čakovec u suradnji s općinom i Osnovnom školom Podturen po prvi put obilježio i u našoj županiji pod nazivom Spomenička baština Općine Podturen. Na javnoj tribini u Društvenom domu u Podturnu o spomeniku Kalvarija govorila je kustosica povijesnog odjela Čakovec  povjesničarka umjetnosti Maja Hrustek Sobočan.

              Na području naselja Podturen nalazi se 8 sakralnih objekata: 3 poklonca, 3 javna raspela, župna crkva sv. Martina i „Kalvarija“, spomenički kompleks koji je jedinstveni primjer trostrukog javnog raspela u sjevernoj Hrvatskoj.   To je ikonografski prikaz Kristovog raspeća na brdu Golgoti zajedno sa dvojicom razbojnika.

                Prema usmenoj  legendi u Jeruzalemu je brdo Golgota bilo mjesto stratišta zločinaca razapinjanjem na križ i u prijevodu s hebrejskog znači lubanja.  Nakon Kristove smrti postaje sveto mjesto zbog njegovog ukopa i krvi kojom je otkupio ljudski rod od grijeha. Progon kršćana prekinuo je car Konstantin Veliki Milanskim ediktom 313. godine. Njegova majka Helena provela je iskapanja na brdu Golgoti  u Jeruzalemu i tom su prilikom pronađena tri križa i zasebni natpis“INRI“. Navodno je dodir Isusovog križa ozdravio bolesnika te je Helena dala skinuti čavle s križa koji su donijeli Konstantinu uspjehe u ratovima. On je na brdu dao sagraditi baziliku Groba Isusova 335. godine.  Iako je Konstantin umro kao poganin, njegova majka kanonizirana je pod imenom sv. Helena Križarica.

               Vrijeme nastanka Kalvarije u Podturnu nije poznato, otprilike pripada  kraju  18. stoljeća. Spomenik  spominju  kanonski dokumenti i opisuju 1768. i 1793. godine. Njegov je lik na pečatu općine Podturen iz godine 1861. U ovalnom obliku su tri humka s križevima od kojih je središnji dvostruko veći. Iako su tri križa na brdu u Podturnu jednake veličine, na starom pečatu ta je razlika zbog simbolike važnosti osoba na križevima ispod kojih teče rijeka Mura.  Prema kazivanju seoske kazivačice legende gospođe Katarine Petrović uz Kalvariju je doista tekla Mura, a kasnije je njena obala pomaknuta sjevernije.

                 Križ postaje najznačajniji ikonografski simbol u 4. stoljeću nakon što je car Konstantin zabranio razapinjanje na križ kao oblik kazne. U Podturnu spomenik prikazuje razapetog Krista s dva razbojnika i uz sličnu monumentalnu javnu plastiku u zagrebačkom naselju Knežija jedinstveni je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i finije je obrade.  Isusovo tijelo na križ je pribijeno čavlima,dok su dvama  razbojnicima udovi vezani konopcima. Razbojnik s Isusove desne strane se pokajao, te je njegovo tijelo mirno i bez grča. Prikazan je kao robustan,lijep muškarac jake čeljusti bez brade obučen u seljačku košulju crvene boje. Razbojnik s Isusove lijeve strane zao je i nije se pokajao. Tijelo mu je izvijeno u bolnom grču i njegova muka traje što je vidljivo na licu sa zatvorenim očima i crvenim isplaženim jezikom. Omotan je samo zelenom tkaninom oko struka. Razapetom i pribijenom Isusu iznad glave je natpis „INRI“.Ispod  čavala on krvari, lice mu je žalosno ali je taj izraz boli na duhovnoj razini patnje. Prikazan je kao lijep muškarac  bujne kovrčave kose.

               U podnožju Isusovog križa smješten je lik njegove majke koji je ovom spomeničkom kompleksu naknadno dodan. Znano je da se Majka Božja u ikonografiji javlja tek u 19. stoljeću. Na podturenskoj Kalvariji ona je djelo slabijeg majstora o čemu svjedoče grube crte lica koje ne izražavaju žalost, anatomiju nezgrapnog tijela odjeća i plašt s glave uobličuju u pravokutnu masu. Greška je majstora što desnu ruku drži na desnoj strani umjesto na srcu. Sličan je prikaz Marije na kamenom raspelu kod Podturna  gdje ima prekrižene ruke ,te u Ferketincu s rupcem u ruci. 

              Simbolika boja jako je bitna. Na fotografiji iz 2003. g. vidljivo je kako su restauratori promijenili izvorne boje, međutim je danas vraćeno izvorno stanje:  Kristova perizoma, marama oko struka, plave je božanske boje. Crvenu kao boju ljubavi i muke nosi pokajani razbojnik kao i Majka Isusova. Zelena je simbol borbe Zemlje i Neba te je nosi loš razbojnik. Križevi su danas smeđe boje. Na natpisu središnjeg križa kapitol postamenta je plave boje s bijelim trokutima koji pokazuju svojevoljnu uporabu boja što ne smije dopustiti konzervatorska struka. Na istom je mjestu bojom prekrivena godina  za koju je 1955. povjesničarka umjetnosti Anđela Horvat utvrdila da je upisana 1804.godina.

            Kalvarija je smještena unutar naselja Podturen , na pola puta između glavne ceste i rijeke Mure, na sjecištu triju putova.  Prema riječima župnika Josipa Pivara uzvisina je umjetno nasuta što je u vrijeme nastanka bio veliki poduhvat obzirom da mehanizacije nije bilo. Na taj je poduhvat ljude natjerala velika nevolja. To je mogla biti poplava Mure ili  kuga što je manje vjerojatno jer se protiv te bolesti zavjetovalo sv. Franji Ksaverskom.  Kazivačica usmene legende gospođa Marija Jambrošić navodi da su mještani nasuli zemlju radi obrambene pozicije  protiv Turaka na obali Mure. Kad je opasnost prošla, u spomen su postavili tri križa.   Tome u prilog govori činjenica da se na ovom području okupilo 24000 kršćanskih vojnika 1601. godine s ciljem da vrate  Kanižu koju su Turci godinu prije osvojili.

             Kao i Golgota u Jeruzalemu, svako povišeno mjesto s raspelom ima svečani ton, a na raskršću putova i simboliku točke promišljanja: kojim putem krenuti?   Prema grčkoj mitologiji lijevi put je lagan i primamljiv, dok je desni  teži i put vrlina.                   Kalvarija u Podturnu nosi tu simboliku i oko nje je uređena metalna ograda u obliku peterokuta. Do križeva vode stepenice i uz unutarnji su rub posađene crvene ruže.   Vjersko mjesto pobožnog okupljanja  postaje dva puta godišnje; na blagdan Tijelovo je treća postaja od četiri, a u Korizmi je četrnaesta postaja Križnog puta.   Preko puta Kalvarije postavljena je drvena klupa „stolica“ pa ovo često bude svjetovno mjesto okupljanja mještana i prepričavanja legendi. Naročito nedjeljom narod se okuplja i potkrepljuje kolektivnu memoriju mjesta.

              U Podturnu veoma je značajan sakralni objekt crkva sv. Martina jer je sačuvani gotički stil građenja. Naime, u 17. i 18. stoljeću intenzivna je barokizacija crkvenih objekata, ali je naša u Podturnu sačuvala originalno gotičko svetište.

               Spomenička baština općine Podturen veoma je bogata i cilj je danas spriječiti propadanje, održavati spomenike prema pravilima restauratorske struke, ostaviti u naslijeđe mladima i iskoristiti ovakve lokalitete u svrhu promocije mjesta. Tako je i ovogodišnje obilježavanje Dana europske kulture u Podturnu popraćeno kod spomenika Kalvarije prigodnim kulturno-umjetničkim programom. Nekoliko izvorno međimurskih napjeva izvela je Udruga žena Podturen, a recitacijama su se predstavili učenici Osnovne škole Podturen . Petar Žganec odrecitirao je pjesmu „Otac i ja kosimo travu“, a Vinka Holjevac tekst „Kak su se negda Međimurci zvali“ međimurskog pjesnika Zvonomira Bartolića. Nakon tog dijela u Društvenom domu Podturen na  javnoj tribini za sve zainteresirane  su renomirani stručnjaci održali predavanje popraćeno prezentacijom fotografija spomeničkog kompleksa Kalvarija. Novinarska grupa OŠ Podturen zahvaljuje na dozvoli auditivnog snimanja javne tribine jer su podaci korišteni za pisanje ovog članka.

                       Ovom suradnjom Muzeja Međimurja, škole i podturenske općine dali smo i mi Međimurci svoj doprinos čuvanju naše nacionalne i lokalne posebnosti.

                                                                 Natalija Kerovec 7.c

                                                                   Mateja Filipović 7.c

                                                                     mentorica: Tajana Gašparić